Refleksije vremena u Klovićevim dvorima

Većina danas već starijih ljudi, uglavnom se rado sjeća vremena pionira, radnih akcija, i naravno druga Tita. Ta su vremena sada ponovno oživljena u zagrebačkim Klovićevim dvorima, gdje je u prosincu otvorena izložba "Refleksije vremena 1945. - 1955." Ovaj ambiciozni projekt autorice Jasmine Bavoljak sadrži ukupno 485 eksponata koji posjetiteljima prikazuju doba sletova, radnih akcija, štafeta i Titova kulta.

Velik broj izložaka (uglavnom slika) dolazi iz beogradskog Muzeja Istorije Jugoslavije s kojim su Klovićevi dvori posljednjih mjeseci blisko surađivali u postavljanju ove izložbe.

Izložba je koncipirana kronološki, a počinje filmskim zapisima iz Hrvatskog državnog arhiva, o danu kad su partizani ušli u Zagreb. Postoji i tematska podjela izložbe. Neke od zanimljivijih tema svakako su "Od pionira do omladinca", "Od drugarice do gospođe", te "Od radija do televizije".

Velik dio posvećen je upravo djeci i mladima u Jugoslaviji - obrazovanju, sletovima, radnim akcijama, i naravno štafetama. Izloženo je takođeri pedesetak najzanimljivijih štafeta. Zanimljivo je kako su tada štafete u Titovu čast trčane u gotovo svakom mjestu tadašnje Jugoslavije, a Titu ih je za života uručeno više od 

200 000(!).

Jedan dio izložbe bavi se i položajem žena - od dobivanja prava glasa, pa sve do njihova dolaska na političke pozicije. S druge strane, dio je posvećen i svakodnevnom životu žena, te je svakako zanimljivo vidjeti i razne ženske časopise iz tog doba.

Nakon prolaska kroz povijest, slijedi mnogima najzanimljiviji dio - dvije prostorije prepune Titovih osobnih stvari i neobičnih poklona koje je dobivao od visokih državnih dužnosnika, ali i nekih udruga (moj favorit je mala replika zubarske ordinacije). U ovim prostorijama zaista se mogu vidjeti najrazličitiji predmeti - od odijela i frakova, putnih kovčega, pa do prepariranog medvjeda kojeg je Tito osobno ulovio. Svi predmeti imaju nešto zajedničko - najbolje pokazuju koliko je Tito volio luksuz.

Od umjetničkih djela, većinom slika i bista, najviše je onih Antuna Augustinčića, jednog od rijetkih umjetnika kojeg je Tito jako cijenio. Uz Augustinčića, tu su još i djela Otona Glihe, te Ede Murtića.

Izložba završava veoma znakovito -. Augustinčićevim kipom maršala Tita koji je do početka 90-ih godina stajao na Plitvicana. Naime, anonimni "umjetnik" na njemu je napravio svoju intervenciju prskanjem bijelog spreja po očima i iscrtavanjem petokrake na prsima. Taj kip ovdje zapravo predstavlja vizualni komentar jednog dijela javnosti koji prijeko gleda na novo, poratno jugoslavensko društvo.