Povratak u prošlost u samom centru Zagreba

Ovim postom malo ću se odmaknuti od izložbi u Zagrebu koje sam do sada posjećivala. Jedno mjesto na koje se nedjeljom ujutro zaista isplati otići (osim ako baš ne spavate do ručka) je Britanski trg na kojem se održava Sajam antikviteta. Na Britancu se tako svake nedjelje do 14 sati može vidjeti velik broj ljudi koji obilazi mnoge štandove, bilo u potrazi za nekim određenim predmetom, ili pak samo u razgledavanju stvari.

A može se pronaći zaista svega. Od odjevnih predmeta, knjiga, ploča, pa sve do gramofona s početka 20. stoljeća.

Najviše su traženi stari satovi, knjige i komadi namještaja. Međutim, i tu treba biti oprezan jer se također nudi velik broj "lažnjaka". Naravno, prodavači za svaki svoj predmet tvrde da posjeduje dio kolekcionarske vrijednosti, te su zato neke cijene zaista previsoke. Stoga je cjenkanje obavezno, i većina prodavača će vam tu izaći u susret.

Među samim izlagačima na sajmu najcjenjeniji su kipovi i skulpture, ali i porculansko posuđe koje, pored nakita, dostiže najviše cijene. Tako se jedan porculanski tanjur, star otprilike sto godina, prodaje za čak 200 eura! Osim posuđa, na gotovo svakom štandu može se pronaći nekoliko primjeraka starog oružja ili oruđa.

Upravo zbog često previsokih i nerealnih cijena ovaj sajam antikviteta mnogi nazivaju "Hrelić za gospodu". To i ima smisla, pošto ne iznenađuje da mnogi prodavači svoje predmete kupuju upravo na Hreliću, pa ih po čak nekoliko desetaka puta višoj cijeni prodaju na Britancu. No, ta činjenica ne zabrinjava kupce kojih još uvijek svake nedjelje ima u velikom broju.

Sajam antikviteta već se nekoliko godina održava na Britancu, pod pokroviteljstvom Tržnica Zagreb.

Ako nemate planova za nedjeljno jutro, Britanac se uvijek isplati obići. Bilo da ste kolekcionar, ili tek znatiželjnik, za svakoga se uvijek pronađe nešto. Jer nikada ne znate gdje će iskrsnuti neki komad za vašu zbirku, ili pak zgodan detalj za dom.

Meutim, iako sajam obiluje pravim antiknim primjercima, može se pronaći i mnogo replika. Ako nemate zaista dobro oko, dvaput razmislite prije nego što izdvojite pozamašniju svotu novca za svoj kolekcionarski primjerak.

Fosili kao modna inspiracija

Izložba pod nazivom "Suture, strukture, teksture", možda je jedna od neobičnijih koja se u Zagrebu u posljednje vrijeme može pogledati. Jer kako uopće spojiti dvije potpuno različite stvari kao što su fosili i - moda? Odgovor možete pronaći u Prirodoslovnom muzeju, gdje je modna dizajnerica Ksenija Vrbanić u tome uspjela.

U nekoliko prostorija na zagrebačkom Gornjem gradu posjetitelji s jedne strane mogu vidjeti izložbu samih fosila u vlasništvu muzeja, a kraj svakog izloška stoji dizajnerski komad odjeće inspiriran tim fosilom. Različite teksture kamenih reljefa, neke stare i do 300 milijuna godina, našle su se kao predložak za izradu printova na tkanini. Neki fosili inspirirali su i sami kroj odjevnih predmeta, a efekt je dobiven mnogim naborima i spajanjem tekstura više vrsta tkanina u jednu cjelinu. Poruka je jasna - ljudima se na noviji, moderniji način želi približiti fascinantan svijet fosila koji je u Prirodoslovnom muzeju moguće vidjeti svakodnevno.

Cijelu izložbu prate modne fotografije Marka Grubišića, na kojima se mogu vidjeti modeli u kreacijama Ksenije Vrbanić.

Izložba koja je otvorena još u listopadu, zasad dobiva samo pozitivne komentare. Međutim, smatram da je samo ideja ovog neobičnog spoja ono što na prvu ruku oduševljava. Osim nekoliko predmeta koji odskaču od onog na što smo već navikli, ostatak postava su uglavnom tek obične bijele majice klasičnih krojeva na kojima je print određenog fosila. Jedan od najneobičnijih predmeta je svilena haljina koja je posebnim tehnikama "fosilizirana", odnosno dobiven je sličan efekt starosti i krhkosti kao kod pravih fosila. Ta haljina je iz kolekcije Ksenije Vrbanić za 2006. godinu.

Tajna uspjeha ove izložbe tako vrlo vjerojatno ne leži samo u izloženim odjevnim modelima, već i u originalnom prostoru u kojem su pronašli svoje mjesto.

Ovaj neobičan pristup predstavlja nešto sasvim novo za Prirodoslovni muzej. Suradnja ovakvog tipa zapravo  je pokušaj da se susretom potpuno različitih sadržaja potakne javnost da se približi atraktivnom muzejskom materijalu na potpuno nov i nekonvencionalan način.

Refleksije vremena u Klovićevim dvorima

Većina danas već starijih ljudi, uglavnom se rado sjeća vremena pionira, radnih akcija, i naravno druga Tita. Ta su vremena sada ponovno oživljena u zagrebačkim Klovićevim dvorima, gdje je u prosincu otvorena izložba "Refleksije vremena 1945. - 1955." Ovaj ambiciozni projekt autorice Jasmine Bavoljak sadrži ukupno 485 eksponata koji posjetiteljima prikazuju doba sletova, radnih akcija, štafeta i Titova kulta.

Velik broj izložaka (uglavnom slika) dolazi iz beogradskog Muzeja Istorije Jugoslavije s kojim su Klovićevi dvori posljednjih mjeseci blisko surađivali u postavljanju ove izložbe.

Izložba je koncipirana kronološki, a počinje filmskim zapisima iz Hrvatskog državnog arhiva, o danu kad su partizani ušli u Zagreb. Postoji i tematska podjela izložbe. Neke od zanimljivijih tema svakako su "Od pionira do omladinca", "Od drugarice do gospođe", te "Od radija do televizije".

Velik dio posvećen je upravo djeci i mladima u Jugoslaviji - obrazovanju, sletovima, radnim akcijama, i naravno štafetama. Izloženo je takođeri pedesetak najzanimljivijih štafeta. Zanimljivo je kako su tada štafete u Titovu čast trčane u gotovo svakom mjestu tadašnje Jugoslavije, a Titu ih je za života uručeno više od 

200 000(!).

Jedan dio izložbe bavi se i položajem žena - od dobivanja prava glasa, pa sve do njihova dolaska na političke pozicije. S druge strane, dio je posvećen i svakodnevnom životu žena, te je svakako zanimljivo vidjeti i razne ženske časopise iz tog doba.

Nakon prolaska kroz povijest, slijedi mnogima najzanimljiviji dio - dvije prostorije prepune Titovih osobnih stvari i neobičnih poklona koje je dobivao od visokih državnih dužnosnika, ali i nekih udruga (moj favorit je mala replika zubarske ordinacije). U ovim prostorijama zaista se mogu vidjeti najrazličitiji predmeti - od odijela i frakova, putnih kovčega, pa do prepariranog medvjeda kojeg je Tito osobno ulovio. Svi predmeti imaju nešto zajedničko - najbolje pokazuju koliko je Tito volio luksuz.

Od umjetničkih djela, većinom slika i bista, najviše je onih Antuna Augustinčića, jednog od rijetkih umjetnika kojeg je Tito jako cijenio. Uz Augustinčića, tu su još i djela Otona Glihe, te Ede Murtića.

Izložba završava veoma znakovito -. Augustinčićevim kipom maršala Tita koji je do početka 90-ih godina stajao na Plitvicana. Naime, anonimni "umjetnik" na njemu je napravio svoju intervenciju prskanjem bijelog spreja po očima i iscrtavanjem petokrake na prsima. Taj kip ovdje zapravo predstavlja vizualni komentar jednog dijela javnosti koji prijeko gleda na novo, poratno jugoslavensko društvo.

Igračke stanuju u Etnografskom muzeju

Sigurno se svatko od nas sjeća svojih prvih igračaka i uspoređujemo ih s današnjima. Zašto stoga ne bismo uronili još dalje u prošlost i pogledali kako su dječje igračke izgledale prije više od sto godina?

U Etnografskom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba koja će vam pokazati kako su se djeca nekad zabavljala. Muzej je ovom prilikom objedinio tri izložbe - "Iz svijeta igračaka", "Poljske tradicijske dječje igračke", te "Dječje igračke iz hrvatske baštine" koja zauzima središnje mjesto.

Na izložbi su prikazani predmeti specifični za hrvatska sela s kraja 19. stoljeća. Kraj svakog izloženog predmeta moguće je pronaći i detaljan opis načina njegove izrade. Igračke su rađene od raznih vrsta materijala - najzastupljeniji su drvo, keramika i šiblje, te su oslikavane veselim bojama. Zanimljivo je kako se Etnografski muzej sada odlučio izložiti velik broj hrvatskih igračaka koje se i inače nalaze u njegovoj zbirci.

Interaktivnu izložbu prate i projekcije filmova snimljenih u selima Hrvatskog zagorja na kojima se mogu vidjeti majstori i njihove radionice - mjesta gdje nastaju ova mala remek-djela. Poseban doživljaj u prostorijama dodatno pojačava glazbena podloga s taktovima pjesama koje posjetitelje zasigurno vraćaju u djetinjstvo, kao što je, primjerice, "Tata kupi mi auto".

Na prvom katu muzeja, u sklopu dijela izložbe pod nazivom "Iz svijeta igračaka" nalaze se predmeti rađeni od raznih materijala, a većinu čine plišane igračke. Veći dio ove zbirke nastao je sredinom 20. stoljeća u Njemačkoj, u tadašnjim manufakturama. Danas su to već velike europske tvornice, tako da ove igračke zapravo obilježavaju početak njihove masovne proizvodnje.

U sklopu izložbe, Etnografski muzej je organizirao i akciju "Igračka ima srce", pomoću koje se prikupljaju igračke koje su nekad bile dio nečijeg djetinjstva. Umjesto da skuplja prašinu, svoju staru igračku slobodno možete donijeti u muzej. Ona će tamo od 6. ožujka biti izložena zajedno s ostalim igračkama koje prati neka priča.

Smatram da je Etnografski muzej ovom izložbom dokazao svima da za igračke nikada ne možete biti prestari. Također je i najbolji dokaz kako je nekada, u vrijeme prije tehnologije, za igru bila dovoljna tek malena drvena figurica. I neograničena dječja mašta.