Kako se smak svijeta očekuje za malo manje od mjesec dana, ovo malo preostalog vremena moramo iskoristiti na najbolji mogući način. U ovom (ne baš optimističnom) tonu, proteklog je vikenda održana jubilarna dvadeseta dodjela Nagrada hrvatskog glumišta, za najbolja kazališna ostvarenja. Tako je ovo, logično, bila i posljednja ovakva ceremonija za hrvatske kazalištarce - činjenica koju je voditelj Dražen Šivak više puta istaknuo tijekom večeri. Režiju ovogodišnje ceremonije potpisuje Mario Kovač.
 |
| Alma Prica prima nagradu za najbolju žensku ulogu |
Nagrade su dodijeljene u čak 28 kategorija. Već tradicionalno, najveću su pozornost privukle one za životno djelo. Dobitnici nagrada u ovoj kategoriji ove su godine Zlatko Vitez za ostvarenja na području drame, te Richard Simonelli za područje operete i mjuzikla.
Najboljom dramskom predstavom proglašena je predstava "Unterstadt" Zlatka Svibena, u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Sviben je priznanje dobio i za najbolje redateljsko ostvarenje.
Za glavnu žensku ulogu nagrađena je Alma Prica za ulogu Medeje u istoimenoj predstavi. Hrvoje Kečkeš priznanje je dobio za ulogu Albina u predstavi "Krletka".
 |
| Postava pobjedničke predstave "Unterstadt" |
HNK podbacio
Većih iznenađenja ni ove godine nije bilo, premda je HNK s najmanje nominacija i osvojenih nagrada ovog puta mjesto prepustio manjim i nezavisnim produkcijama. HNK u Zagrebu nagrade je dobio za "Rat i Mir", i to tek u kategorijama za najbolju sporednu žensku ulogu, te za kostimografiju.
Na samom kraju programa nastupio je varaždinski bend Cold Snap, čiji je frontmen glumac Jan Kerekeš. Reakcije na njihov nastup bile su podijeljene - od mlađih pripadnika publike koji su uživali u njihovoj izvedbi pjesme "Straight to hell" (koja je s obzirom na temu koja se cijelu večer protezala bila i prigodna), do starijih osoba koje očito nisu očekivale tako nešto u ustanovi kao što je HNK.
 |
| Nastup varaždinskog Cold Snapa |
Nagrade s dugogodišnjom tradicijom
Nagrade hrvatskog glumišta utemeljilo je 24. studenog 1992. godine Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, uz potporu HRT-a i Večernjeg lista. Tada je odlučeno i da će se dodjela održavati svake godine na ovaj datum, dan kada je 1860. godine odlučeno da će se na zagrebačkoj pozornici govoriti samo hrvatskim jezikom.
Iako je ova dodjela tijekom godina priredila mnogo iznenađenja i zanimljivih trenutaka (čemu smo svjedočili u kratkom retrospektivnom prilogu koji je prikazan), ove godine ipak je malo podbacila.. To se prvenstveno moglo vidjeti po polupraznom kazalištu, ali i nedostatku inovativnosti samog programa.
Pozdrav nepoznata kolegice! Vidio sam vaš, meni osobno, odličan blog i nisam mogao oduprijeti a da ne komentiram :)Svakako jedan od zanimljivijih posto-ova koje sam uspio pročitati na našoj maloj online zajednici. Vaš kritički pristup analizi dodjele nagrada je nepogrešiv. Fotografije prate tekst i video zanimljivo nadopunjuje informaciju i pruža mi doživljaj,kao da sam osobno bio tamo.Doduše,imao sam priliku gledati dodjelu nagrada na televiziji i moram primijetiti da svake godine organizatori pokušavaju napraviti sve veći spektakl i u tome donekle uspjevaju. Ono što ne razumijem su njihovi kriteriji dodjele nagrada, imam osjećaj konstantno kultiviraju već afirmirane glumce i redatelje, umjesto da pridodaju dužnu pažnju nadolazećim nadama. Treba više ulagati u lokalne kulturno umjetničke zadruge i manje na ovakve spektakle jer ono za čime npr. Zagreb žudi su povećani kvalitetni sadržaji a ne kvantitetni klišeji. Što me dovodi i do smanjenja proračuna za neke druge institucije koje rade odličan posao na tom području poput Teatra ITD, no to je druga priča. nadam se da će netko i dalje komentirati i da možemo ovako, u javnom diskursu raspraviti o problemima i čak razmisliti o mogućim rješenjima.
OdgovoriIzbriši